Oblici lula

 

U sljedećoj tablici možete vidjeti najčešće oblike lula. Ova tablica nije konačna ni jedinstvena. Primijetit ćete da postoje razlike u nazivima određenih oblika kod pojedinih proizvođača kao i varijacije u definiciji oblika. Ovo neka vam bude vodič za dobivanje okvirne slike o tipovima lula koji se mogu naći na tržištu.

Oblici lula

 

Materijali za izradu lula

 

Vrijes

Vrijes je pretežno mediteranska biljka (erica arborea) grm koji u pojedinim slučajevima formira zadebljanje korijena koji se prerađuje i od njega dobivaju komadi za izradu lula. Obično se radi o komadu loptastog oblika, koji se reže, kuha i suši duže vrijeme te postaje osnova za izradu kvalitetnih lula. Radi svoje strukture i gustoće, odličan je materijal za obradu.

Po legendi sve je počelo kada je Napoleonov podređeni bio na Korzici, a pukla mu je glava njegove omiljene porculanske lule. Lokalnom meštru je dao da mu napravi novu glavu od drveta, a ovaj je zato upotrijebio nekakav komad tvrdog drveta koji mu je bio prvi pri ruci – vrijes. Nova lula je bila bolja, otpornija, nije se jako grijala, tako da su ubrzo i ostali majstori (prvi iz St. Claudea, Francuska) prihvatili tu novu modu. I tako je počelo.

Vrijesak D

Vrijes je odličan materijal, tvrd, lako se brusi i polira. Svojim šarama može biti pravo umjetničko djelo prirode, nikada ponovljeno. Kvaliteta vrijesa se mjeri po šarama. Vrhunske lule imaju tzv. strukturu vilinska kosa – neki zovu anđeoska kosa, vrlo fina i pravilna struktura po cijeloj površini lule, nešto što se nađe u prosjeku na jednom od nekoliko stotina obrađenih komada.

 

Maslina

Maslina je također dobar materijal za izradu lula, ali puno osjetljiviji. Nerijetko se znade dogoditi da lula napukne i poslije dužeg vremena pušenja. Okus duhana kod prvih nekoliko desetaka pušenja nije neutralan, dapače daje jednu slatkastu aromu. Netko to voli, drugi baš nisu oduševljeni time.

Kao drvo, obrađuje se lakše od vrijesa, ali voli i puknuti prilikom obrade. Osobno, nisam baš neki preveliki ljubitelj lula od masline. Činjenica je da je struktura drveta vrlo lijepa, šare znaju biti prekrasne i tvoriti vrlo interesantne oblike. Istina je i to da drvo masline pušenjem puno brže tamni nego vrijes.

 

Morta

Abonos ili morta je vrlo specifičan materijal. Deblo (ili korijen) hrasta koji je proveo nekoliko tisuća godina zakopan pod zemljom, gdje ga voda ispire i taloži u njega minerale. Idealan materijal za lule. Postotak minerala je vrlo visok, i dosiže 12%, što mu daje jednu posebnu otpornost na gorenje, a tisućljetnim ispiranjem nestali su svi tragovi tanina, smola i sličnih sastojaka, što daje jedan potpuno neutralni okus duhana prilikom pušenja. Istina, nije materijal za početnike.

Prilično se teško obrađuje. Neki dijelovi mogu biti mekani, a drugi ekstremno tvrdi. Postotak skrivenih grešaka u materijalu je golem, a često se prilikom finalizacije dogodi da lula jednostavno pukne tako da deseci sati rada odu u vjetar. S druge strane, gotov komad je prekrasan, struktura drveta znade biti izrazito lijepa – neponovljiva, a pušenje lule je poseban užitak.

Morta D

Duhan kod pušenja ima svoj neutralan okus, pozitivno neutralan naravno. Danas postoji relativno mali broj majstora koji rade lule od morte jer je jednostavno jako teško nabaviti kvalitetan materijal, teško ga je obrađivati i ima jako puno škarta.

 

Kukuruz

Lule od kukuruza potječu iz Missourija, a popularizirali su ih General Douglas MacArthur i Popeye. Klipovi se nakon branja suše dvije godine, a nakon toga se izdubi rupa u klipu i pričvrsti usnik. Zaštita se postiže lakiranjem ili potapanjem u otopinu gipsa. U ovim lulama duhan poprima slatkastu notu kukuruza. Vrlo su popularne zbog svoje niske cijene, ali nemjerljivo su lošije od vrijesa, morte i meerschauma.

Corncob pipe

 

Glina

Glinene lule se jako zagrijavaju i to im je, uz krhkost, najveća mana. Premda zagovaratelji ističu da je okus u duhana u njima neutralan, lule od meerschauma imaju isti efekt i daleko bolja termodinamička svojstva tako da se lule od gline danas skoro više i ne koriste.

U Hrvatskoj je svojedobno postojala proizvodnja glinenih lula u selu Zelovo pokraj Sinja. Zelovska proizvodnja svoj zenit dostiže krajem 18. stoljeća, a gasi se nakon 1. svjetskog rata. Više o ovoj tematici pročitajte ovdje.

Glinena lula

 

Meerschaum

Meerschaum ili u slobodnom prijevodu „morska pjena“ je mineral (magnezijev silikat ) još poznat i pa nazivu sepiolit ( za odlikaše i formula; Mg4Si6O15(OH)2 • 6H2O ) koji se iskopava i nalazi u manjim naslagama – džepovima u okolici grada Eskişehir u centralnoj Turskoj. Nalazišta meerschauma postoje i u Africi, Tanzanija, ali nije iste konzistentnosti i kvalitete te se smatra drugom klasom. Isto tako nalazišta raznih kvaliteta postoje i u drugim dijelovima svijeta, ali ne iskorištavaju se komercijalno. Kada je sirov i dovoljno vlažan, može se bez problema obrađivati osnovnim alatom. Po sušenju i dodatnoj obradi (većinom potapanjem u tekući vosak te poliranjem) postaje izvrstan i nadasve lijep materijal za izradu figurica i ostalih ukrasnih predmeta. Za tu namjenu, koristio se početkom 17 stoljeća, a prve lule se pojavljuju na ondašnjem tržištu između 1725. i 1750. godine. Trgovačkim putovima brzo osvaja Europu te uz glinene i porculanske lule zaokružuje ponudu lula, sve do početka korištenja vrijeska od sredine 19 stoljeća. Vrijesak kao materijal za izradu lula, pomalo istiskuje ostale materijale, te se tek u zadnje vrijeme ponovno događa renesansa meerschauma zahvaljujući brojnim turskim proizvođačima čija je ponuda iz dana u dan sve bolja, ali i skuplja. Postoje i tradicionalni austrijski proizvođači. Do nedavno je lule radio Andreas Bauer – čije su vintage lule još naširoko u ponudi, kao i tvrtka Strambach (Strambach pipes) iz Beča, koja se bavi tom aktivnošću od 1904. god. Navodno ih je čak i posjetio car Franjo Josip da vidi proizvodnju iz koje dolaze njegove omiljene lule. Vjerojatno je legenda, ali točno oslikava koje je značenje lula imala u svakodnevnom životu.

Google Earth snimka nalazišta (većinom iskorištenih) kod Eskešira

Iz vlastitog iskustva znam da sadašnja proizvodnja praktično ne postoji i da su njihove lule, ako se uspiju naći na tržištu, debelo precijenjene. U ovom trenutku postoji puno turskih proizvođača, vrlo neujednačenih cijena, ali i kvalitete. Kod svih se specificira da je lula izrađena iz bloka meerschauma, tj sirovog komada koji se vadi iz zemlje i tako sirov prerađuje  ali je istina da se i veliki broj lula radi od prešanog materijala, tj otpadaka koji se ponovo prešaju u blok ili ( još gore ) lijepe umjetnim ljepilima. Takve lule imaju nižu cijenu, ali i kvaliteta pušenja je vrlo upitna. U slučaju umjetnih ljepila čak i prilično štetna za zdravlje. Inače, kako su resursi minerala ograničeni, tj nisu kao kod vrijeska obnovljivi, turska vlada je zabranila izvoz sirovog meerschauma, a za hobiste koji bi se ipak htjeli okušati u izradi vlastitih uradaka neki proizvođači su napravili posebni kit za izradu lula.

Često mi postavljeno pitanje je: Kako se puše meerschaum lule? Odgovor je jednostavan – odlično. Dim je hladan i okus je prirodan. Kako je navedeni mineral vrsni filter, tj poroznost samog materijala upija većinu vlage i katrana a ne utječe na samu aromu, u praksi se pokazao kao odlična lula za svaki dan, pogotovo za degustiranje vrhunskih duhana. Najčešća zamjerka tim lulama je prvenstveno u osjetljivosti samog meerschauma. U slučaju da udari o tvrdu podlogu vjerojatno će puknuti ili se teško oštetiti, tako da ga je potrebno nositi u posebnoj kutiji ( koja se obično isporučuje uz svaku lulu ). Ipak uživanje u kvalitetnom dimu poništava sve njegove mane. Lula se može pušiti nekoliko puta na dan ( za razliku od vrijeskovih lula ) a broj pušenja je povezan s poroznosti (kvalitetom materijala), ali i debljinom samih stjenki, tj zavisi od mase same lule.

Isto tako pušenjem lula polako ali sigurno mijenja boju i poprima žute i smeđe nijanse, naravno zavisno o učestalosti pušenja, vrsti duhana ali i kvaliteti samog materijala. Kao i staro vino, lula se godinama izgrađuje i poprima novi izgled i postaje sve bolja. Važno je napomenuti da lula kod pušenja upija dosta vlage te time površina postaje dodatno osjetljiva na mehanička oštećenja. Preporučljivo je meerschaum lule paliti šibicama, (u stvari kao i sve lule), jer metal s upaljača može trajno oštetiti površinu oko žarnice.

Samo održavanje je jednostavno odnosno ne treba se previše brinuti oko njega. Poslije pušenja se očisti štapićem za čišćenje, naravno kada se lula ohladi, i žarnica se blago ostruže od ostataka duhana, a vanjska površina se s vremena na vrijeme ispolira mekom krpom. Ja ponekad na krpu stavim malo pčelinjeg voska, da bih ponovno dobio sjaj i glatkoću površine, te dobro utrljam. To se, naravno, radi kada je lula hladna i odmorena. Nikakve metode „alkohola i soli“ ne dolaze u obzir na meerschaumu jer to može uzrokovati trajnu štetu na luli.

Tipovi meerschaum lula

Vješti turski rezbari su vrhunski umjetnici koji od lula čine mala umjetnička djela. Naravno zavisi od ukusa, ja lično baš i ne bih htio u ustima držati glavu velikog vezira ili Sherlocka Holmesa. Ipak, mora im se priznati da njihov rad zahtijeva puno umijeća i strpljenja. Tu nema prečica koje su moguće kod proizvodnje lula od vrijeska.

U svojoj kolekciji posjedujem jednu takvu lulu, prvenstveno je ukras. Njihove cijene su visoke i kreću se od nekoliko stotina do nekoliko tisuća dolara.

Klasične meerschaum lule

Postoji puno oblika, s raznim ukrasima ili bez njih, raznih kvaliteta usnika itd. Važno je napomenuti da cijenu lule ne određuje samo materijal i oblik ( ponavljam: treba nabavljati lule od stvarno prirodnog materijala – bloka, ne prešanog ili lijepljenog ) nego i kvaliteta usnika i eventualno srebrni prsten koji se – po tradiciji – stavlja na skuplje lule. Usnik može biti napravljan od metaakrilata ( pleksiglas ) ili kod skupljih modela od epoksida. Na donjoj slici je jedna meerschaum freehand lula s epoksi usnikom i srebrnim prstenom, s time da je s donje strane ostavljen sirovi kamen te jedna klasična lula. Sljedeća slika je stara, već poprilično kolorirana lula. Cijene su od $120 pa naviše. Naizgled dobra ponuda i niska cijena je obično znak lošeg materijala.

Davorin

 

Calabash

Ova vrsta lule vuče svoje porijeklo iz Južne Afrike. Napravljena je od lokalne tikve koja se u postupku rasta savija da bi dobila specifični oblik. Premda nije direktno turskog porijekla, turski i austrijski majstori su je popularizirali ugradnjom gornjeg dijela (žarnice) od meerschauma. Vrlo specifična lula, naglašene ljepote i visoke funkcionalnosti. Puši se lako, dim je hladan i suh jer se sva kondenzacija odvija unutar središnjeg šupljeg dijela. Radi niskog težišta, lijepo leži u zubima i ne predstavlja preveliko opterećenje. Inače, taj oblik se pogrešno povezuje s literarnim junakom Sherlockom Holmesom. Ni u jednom od romana ne spominje se calabash lula, a za njenu povezanost s likom krivi su rekviziteri u kazalištima i na filmovima. Cijene se kreću, zavisno od proizvođača i upotrebljenog materijala od $180 do $1000. Intimno, meni jedna od najdražih lula. U kolekciji imam tri različita komada i ozbiljno razmišljam o novim nabavama.

Davorin

Oglasi


%d bloggers like this: